stars in array

subota, 27.09.2008.

Kap, kap po kap...

Noćas bih mogao napisati

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u planini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noćas beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je moja ljubav ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome, pripast će drugome. Kao prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednji bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

PABLO NERUDA.

Iako, rekao je sve što bih i ja mogla. Rastrgana sam ovih dana između srca i razuma. A najgore od svega je što tapkam u mjestu. Čak su i samo poznanici primijetili da nešto sa mnom nije u redu.
Da bar znam reći što.

ponedjeljak, 15.09.2008.

Jesam li ja stvarno toliko loša, osvetoljubiva?

Sve manje vjerujem ljudima. Ne mogu lako oprostiti, ne mogu uopće ako me to povrijedi onako jako. Pamtim događaje i slažem ih jedan na drugi. Pamtim. Ne mogu više dopustiti da se dvaput opečem. U vezi, također pamtim. Ali mislim opravdano. I sve više vidim da to nema smisla, da se on prema meni odnosio lošije nego ja prema njemu. A uspio me uvjeriti da je obrnuto. Mrzim njegovu opsesivnu ljubomoru do te mjere da sam išla u onu drugu krajnost i potpuno se otela kontroli. Prokleti mobiteli. Ili možda blaženi. Previše poruka sa premalo opravdanja i previše ljubavi sa moje strane iako sam znala da baš zbog toga neće moći biti isto. Kukavica sam. Bojim se. Bojim se samoće, bojim se da će me i prijatelji ostaviti. OK, znam da oni neće, ali bojim se. Uvijek sam u njemu imala sigurnost. Iako možda lažnu. Kukavica sam. Velika. Probala mi je reći, nisam ju slušala. Ne znam bih li i danas. Rekla je da nije on kako mi se čini. A mogla sam naslutiti po ponašanju njegova društva. Kod njih nikada nisam dovoljno vrijedila. Što god ja napravila. Što mora biti čudno ako uzmemo u obzir to da je to ipak njegova ekipa kojoj priča o meni. Nikad im nisam bila niti ok. I to samo njima, od svih koje znam.Ne znam koliko jadno i patetično zvuče moji razlozi. Zapravo ih i ne znam izreći. Znam samo da ih se skupilo i da je povjerenje nestalo. Nisam glupa i naivna kao što misliš, dragi moj. Nisam, ali ti jesi. Osvećivala sam se nesvjesno. I znate što? Uopće ne pruža neko zadovoljstvo. Osjećaš se prazan…ništavan.
I svaki puta kada me netko pita za broj ili tako nešto slično, osjećam se poletno, vedro, da vrijedim. A kukavica sam. Bojim se kraja.

Ljudi se ne mijenjaju. Nikad. Sad to znam.
Sve one poruke. Laži. Moj slučajni nalet na blago rečeno čudne poruke. Previše bi boljelo da ti nisam vjerovala. Nije mi žao. Bilo mi je lijepo. A sada bi ti malo trebao okusiti barem dio boli.
Mali, volim te. Ali ne kao prije. Volim te i više. Ali ne dovoljno za nas dvoje.

love, love will tear us apart again.






*valentino i renato waaiwaiwa čokolada i kakao* -kees, neću se truditi objašnjavati :)

srijeda, 03.09.2008.

Vratija se Šime.
Ponovni povratak u rutinu. Mrzim to. Tražim načine kako ispucati negativnu energiju ali ih pronalazim prekasno. Već izađu ranije. Sve ono što sam preko ljeta zaboravila – tračeve, mržnju, profesore, licemjerne poglede, nadmoć jednih nad drugima radi prividnih stvari, sve se vratilo. Opet ružno izlazi iz mojih usta. *ljetoo vrati se* Sjetila sam se koliko ne volim neke osobe, možda da nisu svaki dan pored mene, možda, samo možda bi ih zapravo voljela. No što je tu je. Ponovno svaki dan ustajanje, mrzovolja i škola. Posljednji put. To je valjda jedino što me tješi. Osim par izuzetaka u razredu koji me drže na životu.

Voljela bih da imam „dobar razred“. Ono, svi smo si dobri i volimo se i super nam je i zezamo se stalno. No opet nekako si mislim da je to iluzija. Nisam nikad vidjela da si je baš cijeli razred stvarno dobar. Uvijek postoji njih nekoliko koji su postrance. Možda svojom krivicom, a možda ni krivi ni dužni. Ima jedan razred koji si je naizgled super. U njemu je pola razreda u vezi s nekim iz razreda. Ima još jedan razred koji si je super. Ali na onaj način, neiskreno super. Boje se reći jedni drugima u lice kako je i što je. Ako netko nekoga mrzi, mrze ga svi (naizgled, radi tog jedinstva).

Ma znate što, dosta je. XD
Je, mrzim svoj razred, ali ga i volim. Daju mi da shvatim kako je život zapravo lijep. Oni to većina još ne shvaćaju. Nisam ni ja dugo, pa mi je sad žao.

Više ne živim zbog škole, nego zbog svega ostalog.
U to ime, hvala!

utorak, 26.08.2008.

SO I´M PACKING MY BAGS FOR THE MISTY MOUNTAINS…

VOLIM:
volim sebe. ali ne previše. volim ljubav. onu obostranu i onu prema životinjama. volim prijatelje, one prave. one kojih je malo. volim prirodu ali nisam zato neki čudak. jednostavno volim blagi osjećaj sunca na svojoj koži, volim rominjanje kiše na prozoru, volim divljinu. volim bit divlja kad je to moguće. i djetinjasta ponekad. volim svoju obitelj. volim svirati, volim glazbu. volim more iznad svega - nevere, bonace,maestrale... volim vožnju gliserom i kaiće. volim toplo more i skokove u njega, plivanje. volim spavanje, ležanje, šetnju. volim rukomet. volim ivana balića.*smjeh* volim različitost, u svemu. Volim ljude koji cijene ,a ne one koji pljuju po različitima od sebe. volim hranu i kuhanje. volim lijenost iako me ponekad živcira. volim kada su ljudi tolerantni jedni prema drugima, a to je rijetkost. volim sex i ljubljenje. volim tajne,one slatke. volim prijateljski zagrljaj ako je iskren. volim kada mi se netko povjeri. volim kupanje po kiši.volim nered u svojoj sobi čak i kada je drugima neshvatljiv.
Volim istinu, ma kako bolna bila.

NE VOLIM:
ljude koji prebrzim odrastanjem imaju osjećaj nadmoći nad drugima. ne volim arogantnost iako sam i sama često takva - obrambeni mehanizam. ne volim lažne komplimente. ne volim ljude koji sjedeći na kavi vole govoriti samo o tračevima i odjeći ljudi na ulici. ne volim novac kada kvari ljude. ne volim bljuzgu i sivilo zime. preuske/preširoke hlače. ne volim kada ne mogu pronaći odgovarajuće traperice. ne volim se udebljati, tada sam sposobna svašta.
ne volim annu i miu, iako priznajem ovdje da i sama imam nekakav poremećaj prehrane u trenucima kada mi padne samopouzdanje. zato ne volim tračeve i ne razumijem njihovu svrhu. ne volim zle dosadne ljude (što drugo mogu biti) koji ih smišljaju umjesto da se pozabave samim sobom. ne volim svoje ruke. ne volim radoholičare jer čine svijet napetim i šire nervozu u trenucima opuštene atmosfere. ne volim dubinu i visinu. ne volim teške laži. ne volim skrivanje i tajenje, odmah pomislim na najgore spletke.ne volim imati kratku kosu.ne volim tjelesni.ne volim cure koje se petljaju u moju vezu i ljubavni život.
Iznad svega mrzim dvoličnost, ne onu koju svi ponekad imamo, nego onu koja me puno puta povrijedila.

srijeda, 20.08.2008.

Znate onu malu točku na nebu, kada je sve tamno, a ona svijetli najjače od svih u blizini... Često pomislim kako tamo mora biti jako lijepo.

I opet. I opet. JA. Među svim korisnicima. Uvijek pristrana, ili tajna...
Ponovno sve ispočetka.
O meni, što znati o meni?
Zapravo, nitko me uistinu ne pozna. Ni dugogodišnji dečko, niti roditelji. Ne znam bih li to voljela, ne znam bih li to ikome dopustila. Volim svoj tajni dio sebe. I zato sam zapravo, čudna. Iako, jako vesela, nasmiješena. Samokritična. Sa naizgled vrlo visokim stavom o sebi i kritičnosti prema drugima. No nije, volim sve ljude, koliko god patetično zvučalo. Samo ih ne volim sve u svojoj blizini. Pogotovo ne one koji se prave da žele mene, a ne žele.

Polako, priče iz života, ovdje, ok?

Prva ljubav. Moja prva ljubav. Prva ljetna ljubav. Moja prva ljubav-moja prva ljetna ljubav. I čuvam ju duboko u srcu. Nikome ju nisam prepričala. Sebična sam, znam. Reći ću ovdje, u virtualnom svijetu.
Bila sam četrnaestogodišnjakinja. Nezrela, odlučna. Nisam željela bilo komu prepustiti moj prvi poljubac. Ipak, to je nešto što ću pamtiti ja, a on, možda. Mislila sam da sam sazrela, da sam netko, kao i svi u tim godinama. Izlazila sam s bratom i njegovom ekipom van. Starijom. Naravno, bili smo na moru. Na rivi ili plaži. I to svaki dan. S gitarom. I vinom. Lošim vinom. Voljela sam to, voljela bih da se to vrati, ali ostala je samo uspomena na to ljeto. Pokoji miris vrati emocije, pokoja pjesma razbukta maštu. Sreli smo se. Upoznali. Ime i godine. Ubrzo smo se i napili, svi. Imali su cilj napiti mene. Ha, muški frajeri, misle da sam bila neiskusna. Nisam :D. No napili smo se. Čak i joint popušili. Moj prvi, nit sam uvlačit znala, nit sam pušit duvan znala. Sjeli na rivu i smijali se, zezali, dugo... Ja i on, jedno pored drugog. Ništa mi još nije bilo jasno. No događalo se. Idući dan na plaži jedno pored drugog. On gleda moje slike u mobitelu i pričamo. Ja o sebi, on o sebi. Više sam slušala nego pričala. Sretni odlazak doma; događa li se to, ili ne? Treći dan... Sjedimo na skalinama, pijemo iz čašica. Ekipa se odluči premjestiti na plažu. Krećemo. On nešto prtlja sa svojom trzalicom od gitare i padne mu. Ko fol nek mu ja dodam, a svi drugi odlaze ka plaži. Dižem dajem mu, on sav usporen to stavlja u džep i usporava hod. Hodamo, požurujem ga, ko fol, da sustignemo ostale. Ne ne čekaj, kud ti se žuri dobivam kao odgovor. Usporavamo hod. Pričamo. Nemam pojma o čemu, ništa nisam znala, obuzelo me ono slatko bunilo... Dolazimo na plažu...sjedamo pored drugih... Pogledam u buraza i vidim upitnik nad glavom. No jače je, jače je od mene. "ej, jesi za đir" Ne, nisam ja bila hrabra, on je poduzeo prvi korak. Može. Odlazimo. Par metara dalje sjedamo na kameni zidić. Ja pogledam u njega, on pogleda u mene. Neizvjesnost. Par zbunjenih treptaja. Njegov blagi osmijeh koji traži signal odobravanja. Pogled uperen duboko u njegove oči...njegova glava sve bliže mojoj. Njegove usne na mojima. Prvi put. Aaaa, to je to, taj prvi poljubac. Ok, iskreno, bilo je par sudara zubima, no nakon pola minute sve je teklo savršeno. Dodiri, poljupci, njegove ruke na mom tijelu, njegov miris, i pogledi u mraku...

"cijeli život ćeš tražiti na usnama drugim njega, po njegovom poljupcu ćeš mjeriti druge."

Sada znam kolika je to istina.

Čak mi je tada rekao i "znaš,čudno mi je, ti si najmlađa cura s kojom sam ikad bio"
Nije dugo trajalo. Bila je nesretna, za mene. Valjda sve što je lijepo mora nositi određenu bol. Baš kao i ruža sa svojim prekrasnim cvijetom ispod kojega krije trnje. Koliko god bili nježni, jednog dana ćemo se na trn ipak ubosti. I boljet će, jer tko bi to očekivao od tako divnog cvijeta?
Vidjela sam ga opet ovog ljeta. Nije bilo više onog pogleda uperenog u mene dok je pjevao all my loving, nije bilo skrivenih pogleda. Ne između mene i njega. Između njega i nje, da.
Ali znaš, vidjela sam te. Gledala sam pored, a vidjela sam gledao si mene. vidjela sam da me procjenjuješ, da odrasla sam. Vidjela sam onaj pogled kao prvoga dana, vidjela sam ga na nekoliko sekundi, a onda te zazvala ona. BIo si moja prva ljubav koja to ostaje i zauvijek. Bio si moja prva ljubavna bol koja boli više od bilo koje druge. Kasnije shvatimo da ruža krije trnje i da kada uvene to od nje i ostaje. Ti si bio i jesi najsavršeniji dečko u mojim očima. Trajali smo kratko i ostali u vremenu. Sad se vjerojatno ne bi ni pogledali. Ali znaš, još uvijek sam najmlađa cura s kojom si ikad bio.

Ništa ne može vratiti to ljeto, u tome se svi slažemo. Ekipa se raspala...

<	rujan, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv